Kada bi imo dva zivota oba bi proveo ovako

Kazu ako se covjek moze prilagoditi svugdje na ovom svijetu mu je dobro, no nije to kljucna rijec u cjeloj ovoj prici. Kljucne rijeci su koliko se covjek moze zadovoljit sa onime sto ima koliko mu je potrebno da bi se covjek osjecao sretnim, koliko su njegove muke njemu teske, kazu svakome je njegovo breme najteze.

Zasto je zivot takav kakav je zasto svi govore takva je sudbina, mi smo upravitelji svoje sudbine onako kako mi zapocnemo tako ce i biti, mi smo te jedinke koje odlucujemo o daljnjoj sudbini samoga sebe. sam sebe cu kritizirati na vulgarnosti ali to je sve zajeb onako kako posijes tako ces i zeti nema iznimke. Da je Bog svemoguc je ali daleko od toga da i mi imamo onu jednu iskru koja se zove slobodan izbor, Bog nece odlucivati umjesto nas, ako ja odlucim okoncat zivot okoncam ga ako hocu na robiju napravim kriminalno djelo ako hocu uspjet u ziviotu zavrsim skolu , al zajebana stvar je taj usud "quad sumus hoc ectis" ono sto smo mi postat ces i ti , stvoreni iz nicega vracamo se u nista ... jedan je zivot koristimo ga kako najbolje znamo i umijemo, a da je nesto predodredjeno je uvjerio sam se u to milijon i jedan puta, zasto je moj zivot ovakav ?

Stvoren na sliku i priliku Boga, sa iskrom tog slobodnog izbora i slobodno biram i krecem se putevima koji ni meni vise nisu jasni.

A SADA LEPO LETI KOLIKO JE SIROK BELI SVETI

Kazu covjek je razumno bice, primarna osobina mu bijase ljudskost sto ga je djelilo od zivotinjskog svijeta. Dali se to svijet mjenja? Dali nam je vrag ubrzao zivot i vrijeme kako bi imali sto manje slobodnog vremena ili je to samo nasa losa organizacija vremena? Sada kad sam opet nigdje, sada opet kada sam krenuo ispocetka bez sumlje na svoj put, shvacam da je takva moja sudbina bjezat po svjetu. Znam znam sada opet bi mnogi rekli pa imas mene imas mene ... la la la ... ali jedna stvar je u potpunosti sigurna covjeku jednom nudis, drugi puta, treci puta, nemoj vise nakon tri puta je sasvim dosta, ljudi se uzdizu u nebesa i on mene moli ali moli me, smjesno kako se ljudi dive sami sebi i kako lazu da budu nedostizini, neznajuci tako zadnji puta odbijaju zadnju sansu, da nebi bilo ovo nije nikakav primjer samo osvrt na ljudsku glupost koja je neminovna. Moja malenkost i ja ne zivimo vise zajedno, On se preselio malo podalje, taj je... Ego, i on je otisao, sada sam smiren opusten i idem. Covjek nesmije propustati prilike, covjek se netreba kajati za prolivenim mlijekom, kad nejde nejde, sta ces sada plakat za onim sto nejde treba krenut prema onim sto ide, posto ni citaoca vise nemam, davno su ljudi prestali posjecivat ovaj blog davno su ovdje strujile pametne glave pune komentara i ideja, ovo je ostalo samo meni da praznim glavu od muka i tegoba .
Nije jednostavno ostat sam, napusten od svih koje si poznavao dugo, sada se grebes za ono malo nestignes paziit kome dajes povjerenje, vazno je da ga das samo malo samo da nesto mozes i dobit, na kraju krajeva nije ruzno trazit pomoc, to je ta ljudskost koja nas djeli od nerazumnih budala. Bezimen je ovaj blog takav ce i ostat jer sta mi vrijedi pisat imena kad se zna da su mi se stric i strina razveli, da sam bez svega osto u ovoj Finskoj, vec 3 mjeseca ili vise ni cure nemam koja mi je jedina ostala u ovoj hladnoj Finskoj ko ce i to brojat, danima nespavam, nocima mislim i razmisljam koliko je tesko biti sam samcat, ali ali ni to nije lose bez briga i obaveza toliko sam sanjao o tome da Tebe znas koja si necu ti pisat ime jer zbogtebe se nevracam, ti do koje mi je stalo koja si me razocarala i ohladila, ali da nisi ni ti jedina draga moja o ne nisi. O ne nisi jer sam te molio da mi das povoda da se vratim ali ti ne :) . E pa sada se kaj kaj se do kraja zivota kako bi bilo da se nase oci zagledaju , da se more spoji sa nebom, da neznam zasto si pricala da me nebi docekala zagrljenih ruku, znas i sama da kad bi se vratio bilo bi zbog tebe.
Ali necemo o tome jednom ce se ljudi pokajat sto su prolili mljeko ja sam nudio jednom i bio sam siguran, ali sudbina je jebbena stvar znas i sama ti ces uvjek biti vezana za zemlju , znas i sama da si svoja krila slomila zbogmene , ja nisam andjeo ali bio sam dovoljno dobar zatebe , ali ono sto neznas je da sam ja mala ptica nebeska i letim gore medju oblacima . Snaci cu se ja a onda ces tek vidjet koliko smo se zajebali oboje, znas da ce druga bit tu zamene, a i drugi zatebe, vidli smo da mozes i da ... nije bitno ionako si me napustila necu da placem i tugujem jer ako ja nisam bio vrijedan tebe, oprosti steta htio sam da budem.
Posvetimo se meni opet lutam i opet trazim ono nesto sto se zove dom, ali moj dom je tamo gdje sam ja takva je moja sudbina i dalje necu pisat jer ostatak pjesme nije tocan bar ne vise jer si ti svoj balkon zatvorila zamene i ja ti nemogu sletit kroz prozor. Sada sta da kazem lutam i lutajuci cu se nac, odnosno naso sam se samo da se skucim i udomim onda zivot nastupa ...

kazu mi da bi trebo pisat knjigu o svom zivotu koliko je zanimljiv ali to je tragedija vjeruj te mi tragedija jednom jednom kad udjem u duboku starost ispred otvorene kaminke sa zenom cu lezat na tepihu ispijat neko spanjolsko ili francusko vino , i pricat cu unucima o tebi ali imena ti necu spomenuti ...