četvrtak, siječnja 22, 2009

i lost u

Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima.

SIN: 'Tata, smijem li te nešto pitati?'

OTAC 'Da, naravno, reci, što je?


SIN: 'Tata, koliko zarađuješ na sat?'

OTAC: 'To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?' kaže gnjevno

SIN: 'Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?'

OTAC: 'Ako već moraš znati, zarađujem 50 dolara na sat.'

SIN: 'Oh,' dječak odgovori, spuštene glave.

SIN: 'Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 dolara?'

Otac je bio bijesan 'Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 dolara taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i odi ravno u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dječje idiotarije!'
Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.
Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja...kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?'
Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio:

Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara...stvarno ne pita često novac...

Čovjek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.
'Jesi zaspao, sine?', upitao je.

'Ne, tata, budan sam" odgovori dječak.

'Razmišljao sam...možda sam bio prestrog prema tebi maloprije. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio.'

Dječak se uspravio, smiješeći se. 'Oh, hvala ti, tata!', poviknuo je. Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica.
Kad je vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti.

Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.

'Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?', planu otac

'Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam.', odgovori dječak.

'Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra doma ranije. Želim večerati s tobom."

Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oprost.


Ne smijemo dozvoliti da vrijeme prolazi mimo nas bez da provedemo neko vrijeme s ljudima koji nam puno znače, koji su bliski našem srcu. Sjeti se podijeliti tih 50 dolara s nekime koga voliš.


Da umremo sutra, kompanije za koje radimo će nas lako zamijeniti. Ali obitelji i prijateljima koji ostanu za nama nedostajat ćemo do kraja života.

3 Comments:

Anonymous Arian said...

opaaa. kaj ti se desilo da tako ozbiljne teme pises? odkud to?

06 veljače, 2009 00:51  
Anonymous Anonimno said...

Lako je nešto napisati. Žalosno je kada to ne znaš upotrijebiti u stvarnom životu. I tako je nastao naslov- " I LOST U"
A moglo je pisati nešto potpuno drugačije...
Imaš pravo, sami biramo svoj put...
I tako si sam pogriješio

30 ožujka, 2009 11:45  
Anonymous Anonimno said...

Someday, somehow, I`m gonna make it alright, but not right now... I know you`re wondering when... (You`re the only one who knows that...)

29 svibnja, 2009 23:18  

Objavi komentar

<< Home