ponedjeljak, srpnja 21, 2008

report from KAPELA

Jebeno je kada kreneš u planinu a neznaš kuda točnop ideš ... Još jebenije je kada vas ide četvero i opet neznate kuda idete , prvotno je plan bio bijele stijene , no umjesto na njih popeli smo se na samarske stjene , naravno puni smo sreće i ratkovo sklonište gdje smo trebali spavati se uređuje . Kada smo stigli nismo ni zamijetili da smo došli u već poznatu okolinu koju su ispunjavali ekipa iz pd.Velebit u daljnjem opisivanju velebitaši ; oni uređuju jelte ratkovo sklonište , naravno spiljari i naša željka ih zna svi smo se ljepo upoznali i naravno moja ekipa se složila da če mo im pomoć ... ja neznam šta su oni radili ali ja sam iznosio metalne grede za pod dugačke 5 metara teške pun k... i onda ih strugo i farbo , nakon farbanja sam ih pustio da se suše i otišao bušit u stijeni mjesto za njih ... kada sam svoj dio posla obavio sjeo sam i zapalio cigaru , razmišljao o svemu i svačemu ... no došlo je vrijeme da jel se smijestimo negdje da prenoćimo , pošto nismo imali šatora došla je moja kreativnost na vidjelo , napravio sam bivak za nas četvero od deveta , mahovine , granja i jednog šatorskog krila ... zanimljivo . Htjeli smo malo partijat sami ali ne velebitaši su nas zvali u svoj logor da se zajebavamo sa njima ... piva je tekla u potocima , ali zbilja u potocima , vina je bilo ko za bogove i naravno domaća medica , to nebi bilo to da oni nisu spiljari i da imaju uvjek onog da se stope sa prirodom tzv. zelenila ... pušila se i đoja naravno ... za nas četvero koji su ponesli par kobasa i par sojinih šnicli nije bio problem pojest velebitašima jedan manji dio roštilja pošto su oni za sebe donjeli oko 10kg mesine sve vrste i punu crnu vreću za smeće krastavaca , paprike , luka , paradajza odnosno salate ... siti i pijani ko mali praščiči legli smo na počinak u moj improvizirani bivak srećom nije bilo nevrijemena jer nebi ga izdržalo ali rosa nije uspijela probiti moj krov ... jutarnji doručak završio je sa ostatcima sa roštilja i naravno ostatkom zelenila tzv. "trave" ... pre jebeno ... sljedeće što smo se uputili , bila je visuljica smjer za mene 6c+ gdje sam razbio ljevi ručni zglob naravno ne svojom kriovicom ali opet sam ga ispenjao za sada moj najveći uspijeh ... vikend na kapeli uglavnom bio je pun alkohola i zabave , a ujedno smo i pomogli a i uživali ...
Evo slike sa doručka poslje partija , meni sa ljeve strane su željka ( crvenokosa ) njen dragi dečko vedran , a meni s desne strane ševa ...

8 Comments:

Anonymous ševa said...

ono što si ti penjo je -7 a ne 6c+
al opet ti dođe na isto , ovaj vikend penjemo mosoraša ja i ti ???

25 srpnja, 2008 11:08  
Anonymous dado said...

zaspo sam za paklenicu ... sry ... idemo na klek ispenjat nešto ???

26 srpnja, 2008 11:20  
Anonymous ana said...

dado , fućkaš klek , kada idemo na bulderić kod mene u sobu ???

28 srpnja, 2008 02:50  
Anonymous dado said...

kada ga dovršimo ...

29 srpnja, 2008 00:16  
Anonymous don`t bother said...

Zanimljivo...

31 srpnja, 2008 14:34  
Anonymous don`t bother said...

Neće biti iskupljenja, neće biti poboljšanja, niti ikoga da je podigne. To je tako, i tako će se i nastaviti.Stvari ne idu nabolje, ljudi ne otkrivaju najednom skriveno blago jedni u drugima, svijet ne prestaje štipati i gnječiti samo zato što to ona od njega traži. Provela je cijeli život pokušavajući ne biti ono što jest, i ništa zbog toga nije ispalo drukčije. Sve što je ikad željela bilo je da bude posebna, da bude-makar privremeno-izvanredna. Ali nije bila posebna. Nije bila čak ni ispravna."
Bella Bathurst:Nešto posebno

31 srpnja, 2008 15:23  
Anonymous dado said...

smješno

31 srpnja, 2008 17:05  
Anonymous don`t bother said...

tebi možda. neke samo boli

31 srpnja, 2008 17:48  

Objavi komentar

<< Home