B U S H I D O

"The way of the worrior "

jednom davno u zemlji koja nije tako poznata nama svima živio jednom priprosti seljak , svakog dana pored polja u kojem je radio prolazila je povorka, svaki vojnik se držao časno koliko je mogao svaki gumb na uniformi se sjajio , svaki korak bio je ujednačen ; povorka od pedeset vojnika prolazila je kao najljepša parada ... No seljak nije volio gledatizato što su svi ujednačeni i ljepi već zato što su skladni ...
Seljak je svakoga dana budio se kad je izlazilo sunce , na posao išo po hladu i s posla se vraćao po hladu , jeo je naj finiju hranu i nikada nije molio da mu vrate dug koji je pozajmio bio je to način na koji je on živio njegov Bushido ... Naravno u svom predanom životu našao je grešku stario je a nije imao svoje bolje polovice nije imao nekoga ko bi mu ispunio prazne noći i sate . Jednog dana našao se na krivom mjestu i u krivo vrijeme natletio na čudnu skupinu ljudi na ljdue koji su slični kao on ali sa drugim stavovima i pogledima . Tamo je upoznao jednu djevojku drukčijih stavova , znao je da nemože uspjeti ali opet sva silina i želja i mudrost skupljena u zen obliku bila je dovoljne da obori s nogu svaku i tako je malo po malo prodirao do njenog srca dok se nisu zavolil ...
( trebalo bi biti sretno ali nije )
...
Ljubav je tako kompleksna da kada dugo kao i njih dvoje u mračnom svijetu kao ovaj stvoriš neprijatelje ili ti one koji su ljubomorni na tvoje mjesto mira , blagostanja odnosno zena , ni kriv ni dužan moraš u borbu . Borba u kojoj za pobjedu nije važno umjeće ratovanja ... to je istinska borba dobra i zla ; zlo je uvjek nadmoćnije i uvijek uzima žrtve osim ako ono dobro se ne drži zajedno ... tako ni tada a i nikada slabi ne pobjeđuju puštaju se liniji slabijeg otpora . Da li ta borba ima smisla ... Nema borba u kojoj je određena sudbina ...
Zlo je pobijedilo i uzelo svoje žrtve , poželo je sve što je posadilo , svaki zao pupoljak koji je izrastao stvorio je novu prepreku , cijelo polje je naraslo ... Borba je završena .

Čemu više borba , zašto proljevat krv kad je polje požeto ... sav trud izgubljen no čast onog seljak je još tu on je spreman na borbu sada kada je stvorio i vidio da ima saveznike spreman je primit udarac naravno koji neće ni doć do njega jer imao je nešto čega nije bio ni svjestan ... ono drugo sunce sjalo je za njega cijelo vrijeme grijalo ga u svim noćima , naumima , branilo ga kad on to nije ni znao ... samo on to sunce smatra suncem čistim neokaljanim i ne želi više da to sunce kad zađe na istoku i pojavi se u obliku mjeseca , da bude crven da zna da je taj dan krv prolivena , ne on želi to spasiti i dat spokoj toj razuzdanoj duši smirit njen naum da ju može koristit kao saveznika ...
Želja za osvetom je jaka i osječa to seljak no on sada počiva u miru njegov duh je miran kad legne u krevet on više nikud ne biježi i tu zauvjek leži dog ga jutarnje sunce ponovo ne okupa svojim blagim i nježnim strijelama života ... Dok je najveći hlad on prijone svom savršenstvu , trenira duh i zatvorenu šaku u obliku Karatea , kad se jutarnje sunce digne iza planina u najdubljem hladu on kreće na posao i potpuno se predaje tome dog god sunce ne siđe tik iza planine on se lagano po najvećem hladu vraća kući ... Jede samo kada je gldan tada je i korica kruha i najfinije jelo koje može dobiti najbogatiji gospodin u najskupljem restoranu isto , nikada od nikoga ne traži novac nazat jer zna da če s time uništiti i ono prijateljstva što kod te osobe ima već si uzme u zajem nešto od nje tako da je osoba prisiljena vratit novac bez ucijenjivanja ... to je ono što japanci zovu Bushido ili ti put ranika spreman na sve , ne boji se ničega osobina je samuraja ...
riječ samuraj znači služiti tako je i sinonim seljaka sluga koji je u ovoj priči samurai ...