ZA KARLU NESUĐENU ČLANICU TIMA
Pišem zato što svaki tim ima 5 članova ali eto ti si trebala biti peta to ti je trebo biti poklon za vaših 10mj ali jel kako ti kažeš frendice su ti najvažnije u životu ili tako nešto sigurno nemaš vremena izdvojit vikende za rad sa nama ili ići na natjecanja sa nama ili partye pa tako evo rekla si dadi da bi se htjela vozi u jednom evo ti slike nove jer sa evo-3-ce smo skinuli naljepnice ići će tribal-flame audi je sada narančast to je dado htio honda je slična ali nije ista od audija imam samo sliku sa natjecanjadado vozi ali solo, tad smo ušli na ljestvicu drivera i da dado je 170 ...

21 Comments:
...pa tko god da jesi,pošto te neznam,puno hvala na slikama,auti su predivni,pogotovo honda:).A šta se tiče 10 mjeseci...da je dado imalo razmislio o tome što je sve bilo između nas prije nego me otkanktao sad bi ih i proslavili...pozdrav...
"Za Mariju"
Ovako, ne znam ni ja tko si ti... Čini mi se njegova frendica, a ovako koliko mogu skužiti po pisanju ok osoba... Ne znam da li znaš tko sam... Možda znaš ako ti je išta rekao... Ja bi voljela znati što se događa u njegovom životu ali on me ne želi pustiti unutra i stalno me odguruje... Znaš, ja sam ti, ajmo reći, "pali anđeo" koji još luta svijetom u potrazi za izgubljenom dušom... Mogu pomoći ama baš svakome osim sebi... Previše sam osjećajna da bih mogla podnijeti ravnodušost koju čujem u njegovom glasu kada ga nazovem... Bojim se da sam samo davni šapat prošlosti koji on želi što prije zaboraviti... A uplele su se i neke druge i nove osobe protiv kojih se nemam svage boriti... I da, znam da je bio na košarkaškom, moj brat ga je vidio...
neda mi se pisat cjeli nick ali da on je u problemima nekim i znam ko ste obje koje ste pisale da ugl, nisu to problemi kakvi se mogu rješit to je nešto unutarnje ona koja je napisala prvi komentar zna kakvi su to problemi tj. nisu to problemi to je stanje duše koju on nema jel mu je raskomadana ko i srce to se vidi jako čim si duže s njim od 15min vidiš da je u kurcu ... a jebat ga ti kats znaš šta se desilo drugi dan koliko je on pogriješio i ti si ... al on je kriv i on je pogriješio 1. ali i ti si
koliko znam
Ok... Znaš tko sam... Ali ne znaš što je on meni sve rekao i toliko se to protivi stvarima koje čitam na ovome blogu... Koliko to mene ubija iznutra, koliko ja plačem, koliko ja griješim zbog toga... Da li je njemu ikada bilo stalo? Želim znati istinu... Koliko god ona bolna bila zaslužujem je... Molim te da mu kažeš da želim istinu... Ja mu mogu pomoći riješiti taj duševni mir, mogu mu pokušati da ti odgovore... Ja sam uvijek tu... Uvijek... Za svakoga... Najviše čega se bojim je da sam mu ja samo lutka koju uzima i igra se s njom kada mu je dosadno... A inaće ne bi ni primjetio da sam stalno na polici iznad njegovog kreveta... Nazvala sam ga i rekao je da mu je bilo dosadno i da nije imao što drugo raditi... Neću reći s čim to ima veze... Ali večinom ima sa mnom i mojim srcem... koje je slomljeno... I sa rijeći koja... Ma ništa... Jednom će saznati...
nedaj da te povrijedi budi mu samo frendica i onda će te primjećivat...
Uvijek sam bila primjećena... Bilo to zbog načina kako govorim, zbog načina na koji se oblačim, zbog muzike koju slušam, zbog načina na koji razmišljam ili jednostavno zbog pogleda koji sam imala taj dan... Svi primječuju osim njega... Želim mu biti frendica ali ni to ne mogu... Ne dopušta mi... Jer je opet ona ravnodušnost u njegovm glasu... Kao da je svejedno, "sa mnom ili bez mene"... Kao da nisam bitna... Kao da me ne boli... Kao da je stvarno svejedno... Voljela bih imati jedan trenutak samo za sebe i da svi prokleti osječaji otupe, da svi bace oružje kojim su me ubijali, da zaustave paljbu... I da ništa ne osjetim... Pa makar mi na živo gurali nož u iscrpljeno srce... Samo jedan jebeni trenutak... za mene... Ali meni se snovi ne ostvaruju... Moje nade su uzaludne... Moja sreća traje kratko i nije vrijedna spomena zbog posljedica koje su pogubne... "Ako si usamljen legni tu kraj mene i plači mi na ramenu"
"Dao bi sve te noći da ostanem taj čovjek u tcojim očima"
"Zašto bi bilo jednostavno kada može biti kompliciranije"
"U meni se zrcale problemi svijeta ali i neprekidna ljudska potreba za uporištem. Načelno, ja sam neobjašnjiva, ali, ljudsko je pravo da i to budem."
"Kako je teško biti sam i biti star a tako mlad..."
"Ja sam vas ubio. Kada? Onda kada me niste voljeli..."
samo da ispravim mariju-ja kriva nisam!on je donio odluku da ne želi "curu sa takvim društvom,curu koja puši" itd...e pa sad kad ju je donio neka snjom živi bilo to ispravno ili ne!ja sam samo kriva za to što sam takva kakva jesam ,a takvu me nije htio...bacio je 8 mjeseci sam tak zato što se nije mogao pomiriti stim da se ja neću promijenit u potpunosti,a bog zna da sam sve što god mu je smetalo promjenila i trudila se neopisivo jako samo da nam oboma bude što ljepše,al ne,to njemu nije bilo dovoljno!bilo je važnije svađat se,bit uvijek u pravu,bit pametniji i uvijek za 1 jebenu stepenicu iznad mene!ja se ispričavam ako nisam u pravu ali jebemu mater i sve ako me možete krivit zbog osobnosti koju ja imam već jebenih 18 godina a koja njemu očito previše smeta da bi preko toga prešao.sorry al ja mislim da nemožete očekivat od mene da prihvatim vezu u kojoj ću ja plesat kako on svira a najmanje možete očekivat da ću ja raditi ustupke i promjene nekome tko isto za mene niti može a bome nit ne želi...žao mi je ali na mene prebacivat krivnju nećete i to si zašamtite odsada pa nadalje!
ipak zaslužuje te da mu daš šansu !
S menom neces tako imam vise godina a i iskustva ja sam rekla da je on kriv za sve ali i ti samo zato sto mu se nisi vratila , prije nego mi skines sve sa neba pogledaj sta pise ...
Možda bolje da ne posjećujem više ovaj blog... Prekrcato je... I na blogu i u njegovom životu...
This isn`t just goodbye, this is a can`t stand, a moment where the road crashes into the ocean..."
Previše krvi je proliveno, previše suza isplakano, previše obečanja prekršeno, previše puta srce slomljeno, previše neizbrisivih ožiljaka... Prevelik korak, previše blizu smrti...
Recite mu da sam bila spremna čekati pa makar čekala na ništa... To nikada nije shvatio... Recite mu da ga ne mrzim već mrzim sebe... Recite mu da sam prekršila obečanje... Zbog toga što znam da mu nije stalo... Recite mu da je neizbrisivo... Recite da umirem...
Recite mu da mi je žao... Makar nisam kriva... Recite mu da se ne kaje... Jer mu ja opraštam...
Objasnite mu da sam neponovljiva... I da me više neće naći...
A sada recite istinu meni, recite mi da nema smisla da ostanem, recite mi da odlazim, odlazim, odlazim...
Hm, možda ipak postoji neka šansa za normalnim odnosom... Prijateljskim odnosom... Nadam se... Ali to ne mjenja moja neka stajališta... Niti postupke koje sam već napravila... Greške koje nije moguće ispraviti...
Be only good frend ... That what he needs ... Somebody is killing him , he is on big trip , in big war , and he is just an solider
Svi smo mi u ratu zvanom život... Nije jedini i ne bori se sam... Ljudi se ubijaju međusobno... Psihički i fizički... Tko njega ubija? Tko? Ja ubijam samu sebe... Koliko više mogu, što jače mogu... Što snažnije i okrutnije... I uskoro ću biti mrtva... A on to zna, svjestan je toga... Vidio je i čuo... Dio je toga... Ja jesam samo dobar prijatelj... Kojeg on ne treba... Ili ne želi...
on je u malo većem ratu i gubi jako i nisi vidla ništa slično vidiš da ga nema na vlastitom blogu ! taktika je pala u vodu gubi otvoreno ratište i on se digo i kreno u juriš ako budeš sjedila kraj njega i ako ti nasloni glavu na rame znaj da je izgubio do tada vidjet ćemo !
Ja sam sjedila i čekala da dođe... i da nasloni glavu... da mi sve kaže... Nije došao... Sada je vrijeme da ja odem...
Jednom kada me vidiš znati ćeš da sam ja u najvećem ratu... Ali to je moj život... I svima odgovaram da sam u redu... Kada vidiš boju mojih očiju znati ćeš tko sam...
I`m F.I.N.E.
Fucked up
Insecure
Neurotic and
Emotional
Just F.I.N.E.
Objavi komentar
<< Home