za brezu & smica i malog ivu !!!
i onda ivo osto bez prstena pod zidinama bjelog grada .........
posted by dado at 8/30/2007 09:22:00 AM
četvrtak, kolovoza 30, 2007
i onda ivo osto bez prstena pod zidinama bjelog grada .........
6 Comments:
Moj je polazak bio "never again..."
Pa se ponovno zajebah...
Sada znam da mi je s razlogom teško vjerovati... A razlog je prevelik... I previše boli... Nažalost
najbolje da onda više ne vjeruješ ako je tako lakše za oboje ...
Precijenih vjeru... Vjera je samo vjera... A ne postoji lakši način... Ne za oboje... Možda je ipak sve u riziku i zanemarivanju straha...
Vjerujem tebi... Da ne bi krivo shvatio... Ali mi je vjera u život bila podrmana... Sada znam da se sve dogodi s razlogom i da treba krenuti dalje... Možda čak i velikim koracima... Jer moji mali koraci nisu bili koraci već stajanje na mjestu... iz straha... Od sada ću samo hodati... Jer ipak, sada znam da se još znam nasmijati... Sada znam...
"Svi bi mogli biti heroji, bar na jedan dan..."
heroji ne plaču
i kad gube pobjeđuju
heroji ne mole
zube stisnu i prebole
"A ja? Ja sjedim na granici vremena spuštenih krila i divim se ljudskoj gluposti..."
"Moraš prvo naučiti pasti pa onda letjeti"
Plači brate, plači... jer takve suze nisu sramota..."
"Iz nekih starih razloga..."
"Ono što nas budne ostavlja ravnodušnima često nas progoni u snovima..."
"Have a little faith in me..."
"Jer život je, na kraju krajeva, samo čekanje da se dogodi nešto drugo od onoga što radimo, a smrt je ono na što se možemo osloniti..."
"Cause it`s not getting easier..."
"A walk to remember..."
"People always leave... sometimes they come back"
Svaka moja riječ je smislena i svaki pogled lijek. Ja sam heroj bez imena... Ne odustajem i ne plašim se suza...
"Why can`t you see there`s so much sadness in my smile?"
"...and you`ll begin to wonder why you came..."
"How could this happen to me?
I`ve made my mistakes
Got nowhere to run
The night goes on
as I`m faiding away
I`m sick of this life
I just wanna scream
How could this happen` to me?"
"Ne, ne, ne vjerujem usnama što lažu a tvoje baš lažu sve... I zašto onda ja plačem zbog tebe... i krijem oči da, da me ne vide..."
"I nemoj se naljutiti kada ugledaš krv na mojim rukama..."
Objavi komentar
<< Home