petak, studenoga 21, 2008

PATRIŠA

... ispričat ču vam priču kad upozno sam patrišu ... nikad nisam upoznao mirniju i tišu , fino odgojena , sređena , guzica zaobljena taman za mene stvorena , prekrasne okice , mozak poput male kokice ... nožice, noktići, sandalice i šljokice .... Uparkirao sam čunu u lovu na tunu bez gume na harpunu , vjerovo sapunu ... riješio zadatak hodo sam ko pajo patak ...

no naravno nisam ja te sreće da nađem savršenu ... i da se tako sjebem , ali baš si sada razmišljam da li je vrijedno dat sve od sebe kada nađeš savršenu ...

vidit če mo ... sada sam u pozrzi za onom savršenu .........

3 Comments:

Anonymous Anonimno said...

Vrijedno je jer postoje oni koji će to cijeniti i koji će to pamtiti. Nemoj nikada žaliti što si dao sve od sebe. Budi ponosan što si uopće sposoban za to. Moraš uložiti svoje srce jer će jednog dana možda biti prekasno. Ljudi kad tad pogriješe i zajebu. Oni pak zbog toga neizmjerno žale i onda tuguju jer nisu imali priliku dati sve što su mogli. Jebiga, očito su bili toliko glupi i zakoćeni. Ti barem znaš da si izašao kao pobjednik.
"Kada sve završi, kada podvućeš i zadnju crtu, hoćeš li imati na kraju što zbrojiti?"

24 studenoga, 2008 20:35  
Anonymous Anonimno said...

Sorry...

30 studenoga, 2008 15:32  
Anonymous Anonimno said...

Potrudi se, da se kasnije ne kaješ.

13 prosinca, 2008 23:44  

Objavi komentar

<< Home