all abouth samurajs
SAMURAJ I SMRT
Smrt u borbi
Sepuku
"Put samuraja je put smrti.Kada dodje do smrti,postoji samo kratak izbor smrti."
Hagakure
SMRT U BORBI
Ne bi trebalo često isticati da je za idealnog ratnika,put samuraja bio put smrti.Velika važnost se pridavala činjenici da način na koji se umire,ne ostavi nikakvu mrlju i ne ukalja čast.Zbog toga se smatralo neprihvatljivim i pomisliti na moguću smrt ili ranu.Ovo je,naravno,u domenu psihologije,što se može dokazati mnogobrojnim ličnim iskustvima.Stoga se divimo velikoj mudrosti Usegi Kenzina,koji je podsticao svoje sljedbenike ovimriječima: "Idite na bojno polje,čvrsto ubjeđeni u pobjedu pa ćete se kući vratiti bez ikakve rane.Uđite u borbu potpuno uvjereni da ćete poginuti - i ostaćete živi.Ali,ako želite da u bici preživite,sigurno ćete poginuti.Ako napuštate dom,ubjeđeni da ga više nećete vidjeti,sigurno ćete se vratiti živi,i ako samo pomislite da se vratite živi - nećete se vratiti".
Vješti mačevalac ne bi trebalo ni da pomišlja na pobjedu.Nije potrebno posebno naglašavati da se ovakva samodisciplina prilično rijetko nalazila u stvarnosti,ukoliko nije dugo i uporno uvježbavana.
Čin sječenja sopstvenog stomaka je toliko nevjerovatan način samoubistva,da je vjerovatno postao najpoznatiji elemenat samurajske mitologije.Na zapadu je poznatiji kao hara-kiri ("vulgarno"-ali ovaj izraz sigurno nije bio korišten u to doba).Ovaj čin je zahtijevao nadljudsku hrabrost,te je tokom godina postao privilegija samuraja.Obični ljudi su se mogli objesiti ili udaviti,žene samuraji su rezale sopstvene vratove;samo je samuraj mogao izvršiti sepuku.Biti uobičajeno pogubljen je bilo sramno i obično rezervisano za izdajice.U Edo periodu,sepuku je postao visoko razvijen ritual sa prizvucima šintoa.
Prvo bi se postavljao tatami (strunjača),omeđen bijelom bojom,sa velikim,bijelim jastukom na sredini.Svjedoci bi se diskretno povukli na jednu stranu, u zavisnosti od važnosti predstojećeg samoubistva.Samuraj bi,obično obučen u bijeli kimono,kleknuo na jastuk.Nesto preko metra iza njegovih leđa,sa lijeve strane,kleknuo bi njegov "kaišakunin" - pomagač.On je obično bio blizak prijatelj osuđenog i njegova dužnost nije bila baš popularna.Njegov posao je bio da spriječi samuraja da izvrši sepuku u velikim mukama i da ne pokaže znake bola,tako što bi mu odsjekao glavu.Traljavo obavljena dužnost je bila velika sramota,te su pri tom činu bile potrebne mirne ruke.
Ispred samuraja bi ležao nož na lakiranom poslužavniku.Kada je spreman,samuraj bi odvezao pojas na svom kimonu i otkrio stomak.Tada bi podigao nož jednom rukom,a drugom bi ga izvadio iz korice,ostavljajući je sa strane.Zatim bi zabio nož u lijevu stranu stomaka i prevukao ga na desnu stranu.Potom bi nož trebao okrenuti u stomaku i povući oštricu prema gore.Mnogi samuraji nisu mogli da izvrše ovaj zadnji,nevjerovatno bolan potez,pošto bi mu pomagač odsjekao glavu na prvi znak boli.Rez izveden do kraja je bio poznat kao "jumonji" i njegovo izvođenje je smatrano posebno impresivnim sepukuom.
Slijedi kratak presjek dijela Japanske istorije u kojem su samuraji doživjeli vrhunac moći i prestiža.
PRESJEK JAPANSKE POVIJESTI: 1185-1868
1185-1333 Kamakura Bakufi (period vladavine familije Minamoto)
1336-1574 Ašikaga Bakufu
1567-1600 period ujedinjenja
1603-1868 šogunat Takugave
1868 početak modernog doba Japana
PRVI ŠOGUNAT
Kamakura Bakufu 1185-1333
· Kamakura postaje glavni grad
· Jorimoto postaje prvi šogun sa pravom nasljeđa
· razvitak feudalnog sistema
· period jačanja socijalnog položaja i ekonomske moći samuraja
· jačanje zen budizma ( uključuju se vježbe meditacije )
· car postaje samo figura
DRUGI ŠOGUNAT
Ašikaga Bakufu 1336-1574
· novi glavni grad je Kjoto
· Takaji postaje prvi šogun iz familije Ašikaga
· jačanje snage daimja:
o politička dezintegracija
o daimji napadaju susjede;plijene posjede
· procvat kulture:
o ikebana,bonzai
o ceremonija čaja
o slikanje pejzaža,arhitektura,poezija
· dolazak Portugalaca
Period pokrajinskih ratova (1467-1568)
· period sa mnogo ratova
· autoritet i prestiž careva i šoguna opadaju
Period ujedinjenja (1560-1597)
· tri politička i vojna lidera se izmiruju: Nabunaga,Hidejoši i Ijasu
· Ašikaga vraća snagu 1568. uz pomoć Nabunage
· zavjera protiv Nabunage radi vraćanja snage i slave ostalih šoguna
· 1573. Nabunaga povlači svoje mjesto u šogunatu
· Ašikaga zadržava titulu šoguna,ali bez slave i autoriteta
· 1597. šogun umire;loza Ašikaga se završava
TREĆI ŠOGUNAT
Dinastija Takugava 1603-1868
· 1603. Ijasu iz familije Tokugava postaje šogun
· glavni grad Edo (današnji Tokio)
· Ijasu pokušava da kontroliše vojnu snagu svih daimja:
o daimjo je morao tražiti dozvolu za sve što je planirao da uradi (popravak dvorca,ulazak u zemlju drugog gospodara,udaja kćerke)
· period dominacije vojne klase (šoguni,daimja i samuraji)
· car je tretiran sa čašću,ali je još uvijek samo figura
· restrikcija socijalne pokretljivosti:
o društvo se podijelilo na 4 klase (samuraji,seljaci,umjetnici,trgovci)
o samo je samuraju dozvoljeno da nosi dva mača (dugački napolju,kratki svo vrijeme)
· mirni period vladavine Tokugave predstavlja problem samurajima:
o nema borbi
o mnogi su ostali bez prihoda
o morali su da se odreknu statusa samuraja da bi dobili farmu,ili da postanu trgovci-neki su to i uradili
o postaju ronini (bez gospodara)
o mnogi samuraji postaju učitelji borilačkih vještina
o vodeći pisci,pjesnici i umjetnici su bili samuraji
· kulturni razvoj:
o "kabuki","haiku"
· Maj 1868. prestaje vladavina posljednjeg Tokugava šoguna:
o počinje preporod carstva
o moć se vraća caru
SAMURAJ I ZEN
Zen polazi od teze da logički način mišljenja,ma kolike bile njegove praktične zasluge,ne može da zadovolji upravo one naše najdublje duhovne potrebe.
Zenovsko iskustvo se vrlo brzo počelo "prevoditi" na najrazličitije oblasti života,pogotovo što su se principi i metodi koje je zen razvijao pokazali izuzetno dejstveni.Jedni od prvih koji su,gonjeni svojim potrebama,zakucali na vrata zenovskih manastira bili su samuraji.
Ratnike koji su imali samo svoj mač - onaj što se u boju trži objema šakama,budući da samuraj,po pravilu,ne nosi štit - privuklo je učenje koje je uzdizalo spontanu mudrost savršeno uvježbanog tijela.Učeći da je život - bez posrednika - samo u pravom i pravovremenom djelovanju,dok razmišljanje može da znači i smrt - zen ipak nije nastojao da svijest pretvori u prosti okidač impulsivnog čina,koliko je učio kako da se izbjegne blokiranje akcije mišlju,kako da se misao učini toliko opuštenom da se sa činom potpuno podudari u vremenu i prostoru,da postane,moglo bi se reći tek pretpostavljeni centar misaono-akcione gravitacije,tačka apsolutnog mirovanja u središtu uskovitlanih poriva.Takvo uvježbavanje ubojite preciznosti,koje ne proističe iz znanja,nego iz intuitivne primjene savršenog pokreta,izvanredno je odgovaralo siromašnom ratniku,koji je maču,svom jedinom imetku,pripisivao duhovna svojstva sa kojima su njegova sopstvena imala da se stope.Iz tog odnosa nadahnutog zenom izrasta bušido, doslovno "put viteške vrline",Tao ratnika,njegov borbeni i moralni kodeks - u stvari,direktna primjena zena na ratničku vještinu.
Postojao je još jedan,možda najznačajniji faktor koji je posebno doprinio da zen bude prihvatljiv za one čiji je život već duboko bio prožet šintoizmom.Glavni obred šintoizma je harai - čišćenje.Najobičniji simbol ovog obreda je posjetilac koji ispira usta i pere ruke u posudi sa vodom prije ulaska u unutrašnjost svetilišta,bez obzira na to da li je to Ise ili neko skromno zdanje,negdje usred pirinčanih polja.Svaka vrsta "čišćenja",od najjednostavnijeg do najuzvišenijeg,smišljena je da u japanskom ratniku stvori ili,tačnije,da ponovo svori "jasno,čisto srce".
U šintoizmu uopšte ne postoji koncept prvobitnog grijeha.U hrišćanskim raspravama o moralu sasvim je uobičajeno govoriti o grijehu kao o prirodnoj zamjeni vrline.Ovaj pluralitet ne postoji u šintoizmu gdje ono što mi nazivamo grijehom,postoji više u prirodi nekog spoljnog elementa,neke zablude,koja ne utiče na pravu osobu.Bitan dio upražnjavanja zena bio je usmjeren na oslobađanje čovjekovog "pravog karaktera",honšo.Ovo nije bio toliko proces izgradnje koliko skidanja,odbacivanja svih spoljnih elemenata, sve dok se ne postigne stanje mu,odnosno "praznine, čistote, nepostojanja".To je vrlo blisko,možda ne identično s nejasnom praksom meditacije,poznate šintoizmu.Kod samuraja,šintoizam je obezbijedio nasljednu sredinu,konfučijanizam dao etički kodeks,a zen formirao njihovo ponašanje u miru i ratu.Ovo specifično japansko trojstvo nikada nije bilo simetrično.Razlika se uvijek stvarala zahvaljujući modi,istorijskim periodima,lokalnim tradicijama i ćudljivosti pojedinaca.
SAMURAJ I MAČ
Ratnik i mač su jedno,oboje prepušteni volji nesvjesnog.
Izrada sječiva je bio postupak religiozan i svečan.Vlasnik kovačnice upražnjavao je "čišćenje"svakog dana ritualnom svetom vodom.On i njegovi pomoćnici zagrijavali su i kovali sječivo,izdvojeni od svijeta,sve dok ga ne bi završili,a to je bio posao koji je mogao potrajati nekoliko nedjelja.Od početka do kraja ovaj proces je tekao po zakonima šintoizma.Onog momenta kada bi došao u ruke samuraja,cilj mača je bio da nastavi službu koju duguje svom zakonitom gospodaru.I tako je konfučijanski etički kodeks podržavao obevezu odanosti gospodaru.Mač ne bi trebalo izdvajati iz ovog konteksta.Ali kada se jedanput izvuče iz korica,njime treba rukovati u duhu zena,sigurnog i najjačeg vođe u njegovom efikasnom korišćenju.
Karakter čovjeka koji je napravio oštricu,vezivao se za sam mač.U nekim slučajevima i mač je imao svoj tajni život.Iz ove hipoteze se može zaključiti da samuraj koji isuče mač,to je stanje poznato kao munen i predstavlja pojam kome se u zenu od starine pridaje velika važnost,treba da izvrši ono što je naumio.Munen,čije je značenje "bez razmišljanja",koji su uživali prvi stanovnici raja.Ovo ne treba miješati sa pojmom satori (prosvećivanje),iako je munen,nesumnjivo neizbježan korak ka tom cilju.Možda nam japanska fraza "munen muso de aru" - "oslobođen svih ovozemaljskih briga",može bolje opisati njegovo značenje.
Samurajima je jedino bilo dozvoljeno da nose dva mač,a taj par se zvao daišo (kratki i dugi),kao simbol njihovog jedinstvenog ratničkog statusa.Ova dva mača (duži - katana i kraći -vakizaši) su nošeni zajedno ali su rijetko korišteni zajedno, u borbi. Mijamoto Musaši,mačevalac-svetac i pisac najpoznatije knjige o mačevanju ("Knjiga o pet prstenova"),je upražnjavao neobičan borbeni stil,koristeći oba mača istovremeno - "Dva raja".
Još jedna vrsta mača je vrijedna spomena,a to je no dači.Ovaj ogromni mač sa drškom za dvije ruke su koristile samo posebne pješadijske jedinice.
Samuraji su koristili katanu za odbranu podjednako kao i za napad i nikada nisu morali nositi štitove (za razliku od vetaza u Evropi).Nikada ih nisu ni trebali zbog katanine superiorne izrade koja je mogla koristiti u obe svrhe.Ovaj mač je mogao presjeći čovjeka popola - bukvalno.
Obično su osuđeni kriminalci korišteni za testiranje novih mačeva,ali se češće koristio svežanj bambusovih grana.Neki mačevi su imali detalje testiranja ugravirane na držaču mača.Zahvaljujući otpornosti ovakve oštrice,samuraj je mogao blokirati i zadavati udarce koji su sa lakoćom lomili obično čelično oružje.Nijedan drugi mač (čak ni poznati mačevi iz Toleda - Španija),nije mogao da se poredi sa katanom.Ona je,vjerovatno,najbolje ručno oružje ikad proizvedeno.
Mač je postao "samurajeva duša",i ostajao je u porodičnom naslijeđu.U Drugom svjetskom ratu,neki oficiri su imali svoje porodične mačeve u sklopu vojne opreme,koje su nosili u borbe.Oficirski mačevi koje su saveznički vojnici nosili kućama kao suvenire sa pacifičkih ratišta,imaju neprocjenjivu vrijednost kao antički predmet.
LEGENDE
Slijedi nekoliko legendi o samurajima koji su dali svoje živote zarad časti
Taira Noricune (umro 1185.)
U bitci Dan no Ura,Noricune je bio riješen da uzme glavu velikom vođi protivničke vojske (Minamoto Jošicune)do kojeg je bilo nemoguće doći.Preskakao je sa čamca na čamac, tražeći svoj plijen.Međutim,tri Minamotova ratnika su mu prilazila da ga odgovore od njegove namjere (jer nije imao šanse), ali je Noricune u žaru naleta jednog već bacio u more.Zatim se pohrvao sa ostalom dvojicom.Uhvatio je drugog ratnika - Zanemicua,ispod lijeve miške i njegovog mlađeg brata Đira ispod desne, čvrsto ih stisnuo i bacio se u talase govoreći: "Dobro dođite!Budite mi društvo u planinama Šidoa.Imao je dvadeset i šest godina.
Šiaku Saburoceman (umro 1333.)
Saburoceman je bio sin nisko rangiranog člana porodice Hđo Bakufe.1333. godine Hođo je bio poražen od Go-Daidža i Kamakura (glavni dvorac) je bio napadnut.Saburocemanov otac je odlučio da izvrši samoubistvo zajedno sa svojim učiteljem, ali je rekao sinu da pobjegne i da nastavi život kao monah.Saburoceman je to odbio: "Iako nisam aktivno i lično povezan sa našim učiteljem, kao tvoj sin vaspitan sam pod zaštitom njegove mudrosti.Da sam rođen kao monah,bilo bi drugačije.Rođen u samurajskoj porodici, kako mogu da ostavim tebe i našeg učitelja i da spasim sebe?Nema veće sramote od takve.Ako ćeš da dijeliš sudbinu našeg učitelja, dopusti mi da ti budem vodič u naredni život!" Prije nego što je završio govor, prosjekao je svoj stomak.
Makara Naotaka (umro 1570.)
Ovaj veliki ratnik, poznatiji po tituli "Jurozemon", odjahao je da zaštiti povlačenje Asakure, poslije izgubljene bitke protiv Tokugave Ijasuom i Odom Nobunagom kod Anegave 1570. godine.Zajedno sa svojim sinom, boreći se sa nekoliko puta brojnijom vojskom, držao je odstupnicu da bi kupio što više vremena.Konačno, okruženi dobokim vodama Anegave, Makara i njegov sin Naomoto su bili odsječeni od svoje vojske - ali ne prije nego što je Asakura sigurno pobjegao.
Macunaga Hisahide (umro 1577)
Zbog neuspjelog rata protiv Oda Nobunage,Macunaga je bio suočen sa izvršavanjem samoubistva, dok su neprijateljske snage provaljivale zidine njegovog dvorca.Macunaga je bio poznati majstor čaja i znao je da je Nobunaga pored njegove glave želio njegov slavni lončić za čaj "Hiragumo".Naredio je da se poslije njegovog samuobistva,njegova glava i Hiragumo zavežu zajedno i raznesu barutom.
Nišima Morinobu (umro 1582.)
Morinobu je bio peti sin poznatog daimja Takede Šingena.Njegov stariji brat , Kacujori je izgubio bitku kod nigašina 1575.i sada su trupe Ode Nobunage polako osvajale Takedine zemlje.Skoro svuda je Takedina vojska dezertirala, ali je dvorac Takato još uvijek odolijevao.Odbijali su napad za napadom, a među braniocima su bile čak i fizički spremnije žene.Kada je dvorac konačno provaljen, Morinobu se popeo na zid i počeo da dovikuje napadačima.Nabrajao je sve Nobunagine zločine i prorekao da dolazi vrijeme njegovog pada.Zatim izvrsio sepuku pred svima.Oda Nobunaga je umro nekoliko mjeseci poslije ovog događaja.
Povijest samuraja
Japan ima povijest koja datira nekoliko tisuca godina unazad. Znanstvenici vjeruju da su Japanci narod koji su imigrirali sa prostora Azije na ove otoke pa cak i iz Koreje.Cak 4500 P.K Japanski otoci bili su naseljeni ribarima i lovcima.Rana kultura je znana kao "Jomon," sto je znacilo patern grupe. To je zato sto su ljudi radili keramiku sa ornamentima uzeta.Znanstvenici vjeuju da j narod znan kao "Ainu" prvi naseljavao prostore sto ih danas zovemo Japanom.Ainu jos uvijek danas postoje uglavnom na sjeveru zemlje na otoku Hokaido.Sljedeca vazna kultura je bila godine 200 P.K.Ljudi su bili znani kao Yayoi.Yayoisu bili uglavnom farmeri.Znanstvenici vjeruju da je danasnji Japan preslika tadasnjeg u doba Yayoia u jeziku i kulturi.Rat je odigrao veliku vaznost u povijesti Japana.Zaraceni klanovi su kontrolirali uglavnom cijelu zemlju.Sef je vodio svaki klan povezan sa nekoliko obitelji. Sefovi su bili preci imperijalisticke japanske obitelji.Ratovi su bili uglavnom zbog zemlje.Samo oko 20% je bilo pogodno za poljoprivredu.Borbe za tu zemlju su rodile SAMURAJE.
Jedan od vaznijih datuma u japnaskoj ratnoj povijesti je bio 660 godina prije Krista.Tada je prema legendi Jimmu Tenno postao sef konfederacije u ratu slicnih klanova.Tenno je bio poznat kao bozanstveni ratnik.Poveo je svoje ljude od Kyushu do Kinki regije i pokorio ljude tamo.Tenno se smjestio u podrucju zvanim Yamato.To je napokon rodilo Yamato dinastiju i drzavu.Sljedbenici Yamata vjerovali su da su od bozanske vrste.Yamato klanovi isplanirali su mnogo vojnih kampanja na Azijskom teritoriju.Ciljevi su ukljucivali Kinu i Koreju.Ove su kampanje dovele do uvozenja Korejske I kineske kulture,tehnologije i borilackih vjestina.Legenda kaze da je car Keiko bio prvi koji je nosio titulu "Shogun."Rijec je znacila "Barbarski-General."Legenda kaze i da je Keiko imao sina koji je nazvan "Princ Yamato." Bio je odlucan,bez straha,snazan i odlican u borilackim vjestinama.Mnogi vjeruju da je Yamato bio glavna figura u oblikovanju Samuraja.Drevni Yayoi ratnici razvili su oruzja,oklop i kodeks kroz mnogo stoljeca sto su cinili zivot Japanskog Samuraja. Rana ratovanja ukljucivala su strelice,lukove i maceve.Oklop je bio razvijen da stiti i glavu i vrat,prsa,ruke i ramena,i trbuh.Kasniji oklop je stitio noge i gleznjeve.Oklopi su se mjenjali kao sto su se nacini ratovanja mijenjali.Do velike promjene doslo je kada su u 5. stoljecu u Japanu bili predstavljeni konji kao sredstvo ratovanja.Do nove promjene je doslo u 15. stoljecu kad su bile predstavljene puske i pistolji.Kodeks se razvio od Kineskog koncepta ratnika,Samurajski kodeks ratovanja na konju poznat kao Kyuba no michi ("Rat konja i luka") do Bushido ("Put ratnika") kodeksa."Bushido" znaci "Put ratnika." Bilo je srce sto je proizlazio vjerovanja Samuraja.Filozofija Bushida je "sloboda od straha." Znacilo je da Samuraj nije imao strah od smrti.To mu je dalo mir i moc da sluzi svom gospodaru odano i umre ako je potrebno."Duznost" je glavna filozofija Samuraja.
Samuraji su ustali iz konstantnih bitaka za zemlju izmedju 3 glavna klana:Minamoto klan,Fujiwara klan i Taira klan.Samuraji su postepeno postali klasa za sebe izmedju 9. i 12. stoljeca poslije Krista.Bili su nazivani na dva nacina: Samuraji (carevi-pratioci) i Bushi (ratnici).Neki od njih su bili povezani sa vladajucom klasom.Ostali su bili placeni ljudi.davali su potpunu odanost njihovim Daimyo (feudalnim zemljovlasnicima) i dobivali zemlju i poziciju unatrag.Svaki Daimyo koristio je svojeg Samuraja da zastiti svoju zemlju i da prosiri svoju zemlju i prava na drugo mjesto.Samuraji su postali profesionalci u borbi na konju i na tlu.Vjezbali su ratovanje sa oruzjem i bez njega.Raniji Samuraji vjezbali su ratovanje sa lukom i strijelom.Koristili su svoje maceve u bliskoj borbi i da zadrze svog neprijatelja.Od borbe sa Mongolima u 13. stoljecu dovelo je do promjene u borbi Samuraja.Oni su sve vise koristili svoje maceve i koplja kao i naginatu.Samuraji su se polagano mjenjali od borbe na konju prema borbi na tlu.Samuraji su nosili 2 maca(daisho).Jedan je bio dulji,drugi kraci.Dugi mac(daito - katana) je bila veca od 24 inca.Kraci mac (shoto - wakizashi)bio je izmedju 12 i 24 inca.Samuraji su cesto davali imena svojim macevima jer su vjerovali da je to duh njihova ratnickog duha.Najstariji macevi su bili ravni i njihov dizajn je poticao iz Kine i Koreje.Samurajske zelje za jacim,ostrijim macevima za bitku dale su zakrivljenu ostricu koju jos i danas imamo.Mac je imao svoj pocetak kombinirajuci zeljezo i bakar.Kovac maceva koristio je vatru,vodu i cekic da napravi najpoznatiji i najostriji svjetski mac.Nakon sto je mac skovan on je bio ispoliran i na taj nacin pripremljen za "obucu" sto je isla oko njega.Covjek koj je testirao maceve je uzeo novi mac i rezao tijela kriminalaza ili stavio mac u zagadjenu rijeku i sve sto je naislo na mac trebalo je biti razrezano.Poceli su sa rezanjem malih kostiju a onda presli na vece kosti.Rezultati testa su cesto bili zabiljezeni na nakagou (metalni prsten koji odjeljuje drsku od ostrice).
Smrt u borbi
Sepuku
"Put samuraja je put smrti.Kada dodje do smrti,postoji samo kratak izbor smrti."
Hagakure
SMRT U BORBI
Ne bi trebalo često isticati da je za idealnog ratnika,put samuraja bio put smrti.Velika važnost se pridavala činjenici da način na koji se umire,ne ostavi nikakvu mrlju i ne ukalja čast.Zbog toga se smatralo neprihvatljivim i pomisliti na moguću smrt ili ranu.Ovo je,naravno,u domenu psihologije,što se može dokazati mnogobrojnim ličnim iskustvima.Stoga se divimo velikoj mudrosti Usegi Kenzina,koji je podsticao svoje sljedbenike ovimriječima: "Idite na bojno polje,čvrsto ubjeđeni u pobjedu pa ćete se kući vratiti bez ikakve rane.Uđite u borbu potpuno uvjereni da ćete poginuti - i ostaćete živi.Ali,ako želite da u bici preživite,sigurno ćete poginuti.Ako napuštate dom,ubjeđeni da ga više nećete vidjeti,sigurno ćete se vratiti živi,i ako samo pomislite da se vratite živi - nećete se vratiti".
Vješti mačevalac ne bi trebalo ni da pomišlja na pobjedu.Nije potrebno posebno naglašavati da se ovakva samodisciplina prilično rijetko nalazila u stvarnosti,ukoliko nije dugo i uporno uvježbavana.
Čin sječenja sopstvenog stomaka je toliko nevjerovatan način samoubistva,da je vjerovatno postao najpoznatiji elemenat samurajske mitologije.Na zapadu je poznatiji kao hara-kiri ("vulgarno"-ali ovaj izraz sigurno nije bio korišten u to doba).Ovaj čin je zahtijevao nadljudsku hrabrost,te je tokom godina postao privilegija samuraja.Obični ljudi su se mogli objesiti ili udaviti,žene samuraji su rezale sopstvene vratove;samo je samuraj mogao izvršiti sepuku.Biti uobičajeno pogubljen je bilo sramno i obično rezervisano za izdajice.U Edo periodu,sepuku je postao visoko razvijen ritual sa prizvucima šintoa.
Prvo bi se postavljao tatami (strunjača),omeđen bijelom bojom,sa velikim,bijelim jastukom na sredini.Svjedoci bi se diskretno povukli na jednu stranu, u zavisnosti od važnosti predstojećeg samoubistva.Samuraj bi,obično obučen u bijeli kimono,kleknuo na jastuk.Nesto preko metra iza njegovih leđa,sa lijeve strane,kleknuo bi njegov "kaišakunin" - pomagač.On je obično bio blizak prijatelj osuđenog i njegova dužnost nije bila baš popularna.Njegov posao je bio da spriječi samuraja da izvrši sepuku u velikim mukama i da ne pokaže znake bola,tako što bi mu odsjekao glavu.Traljavo obavljena dužnost je bila velika sramota,te su pri tom činu bile potrebne mirne ruke.
Ispred samuraja bi ležao nož na lakiranom poslužavniku.Kada je spreman,samuraj bi odvezao pojas na svom kimonu i otkrio stomak.Tada bi podigao nož jednom rukom,a drugom bi ga izvadio iz korice,ostavljajući je sa strane.Zatim bi zabio nož u lijevu stranu stomaka i prevukao ga na desnu stranu.Potom bi nož trebao okrenuti u stomaku i povući oštricu prema gore.Mnogi samuraji nisu mogli da izvrše ovaj zadnji,nevjerovatno bolan potez,pošto bi mu pomagač odsjekao glavu na prvi znak boli.Rez izveden do kraja je bio poznat kao "jumonji" i njegovo izvođenje je smatrano posebno impresivnim sepukuom.
Slijedi kratak presjek dijela Japanske istorije u kojem su samuraji doživjeli vrhunac moći i prestiža.
PRESJEK JAPANSKE POVIJESTI: 1185-1868
1185-1333 Kamakura Bakufi (period vladavine familije Minamoto)
1336-1574 Ašikaga Bakufu
1567-1600 period ujedinjenja
1603-1868 šogunat Takugave
1868 početak modernog doba Japana
PRVI ŠOGUNAT
Kamakura Bakufu 1185-1333
· Kamakura postaje glavni grad
· Jorimoto postaje prvi šogun sa pravom nasljeđa
· razvitak feudalnog sistema
· period jačanja socijalnog položaja i ekonomske moći samuraja
· jačanje zen budizma ( uključuju se vježbe meditacije )
· car postaje samo figura
DRUGI ŠOGUNAT
Ašikaga Bakufu 1336-1574
· novi glavni grad je Kjoto
· Takaji postaje prvi šogun iz familije Ašikaga
· jačanje snage daimja:
o politička dezintegracija
o daimji napadaju susjede;plijene posjede
· procvat kulture:
o ikebana,bonzai
o ceremonija čaja
o slikanje pejzaža,arhitektura,poezija
· dolazak Portugalaca
Period pokrajinskih ratova (1467-1568)
· period sa mnogo ratova
· autoritet i prestiž careva i šoguna opadaju
Period ujedinjenja (1560-1597)
· tri politička i vojna lidera se izmiruju: Nabunaga,Hidejoši i Ijasu
· Ašikaga vraća snagu 1568. uz pomoć Nabunage
· zavjera protiv Nabunage radi vraćanja snage i slave ostalih šoguna
· 1573. Nabunaga povlači svoje mjesto u šogunatu
· Ašikaga zadržava titulu šoguna,ali bez slave i autoriteta
· 1597. šogun umire;loza Ašikaga se završava
TREĆI ŠOGUNAT
Dinastija Takugava 1603-1868
· 1603. Ijasu iz familije Tokugava postaje šogun
· glavni grad Edo (današnji Tokio)
· Ijasu pokušava da kontroliše vojnu snagu svih daimja:
o daimjo je morao tražiti dozvolu za sve što je planirao da uradi (popravak dvorca,ulazak u zemlju drugog gospodara,udaja kćerke)
· period dominacije vojne klase (šoguni,daimja i samuraji)
· car je tretiran sa čašću,ali je još uvijek samo figura
· restrikcija socijalne pokretljivosti:
o društvo se podijelilo na 4 klase (samuraji,seljaci,umjetnici,trgovci)
o samo je samuraju dozvoljeno da nosi dva mača (dugački napolju,kratki svo vrijeme)
· mirni period vladavine Tokugave predstavlja problem samurajima:
o nema borbi
o mnogi su ostali bez prihoda
o morali su da se odreknu statusa samuraja da bi dobili farmu,ili da postanu trgovci-neki su to i uradili
o postaju ronini (bez gospodara)
o mnogi samuraji postaju učitelji borilačkih vještina
o vodeći pisci,pjesnici i umjetnici su bili samuraji
· kulturni razvoj:
o "kabuki","haiku"
· Maj 1868. prestaje vladavina posljednjeg Tokugava šoguna:
o počinje preporod carstva
o moć se vraća caru
SAMURAJ I ZEN
Zen polazi od teze da logički način mišljenja,ma kolike bile njegove praktične zasluge,ne može da zadovolji upravo one naše najdublje duhovne potrebe.
Zenovsko iskustvo se vrlo brzo počelo "prevoditi" na najrazličitije oblasti života,pogotovo što su se principi i metodi koje je zen razvijao pokazali izuzetno dejstveni.Jedni od prvih koji su,gonjeni svojim potrebama,zakucali na vrata zenovskih manastira bili su samuraji.
Ratnike koji su imali samo svoj mač - onaj što se u boju trži objema šakama,budući da samuraj,po pravilu,ne nosi štit - privuklo je učenje koje je uzdizalo spontanu mudrost savršeno uvježbanog tijela.Učeći da je život - bez posrednika - samo u pravom i pravovremenom djelovanju,dok razmišljanje može da znači i smrt - zen ipak nije nastojao da svijest pretvori u prosti okidač impulsivnog čina,koliko je učio kako da se izbjegne blokiranje akcije mišlju,kako da se misao učini toliko opuštenom da se sa činom potpuno podudari u vremenu i prostoru,da postane,moglo bi se reći tek pretpostavljeni centar misaono-akcione gravitacije,tačka apsolutnog mirovanja u središtu uskovitlanih poriva.Takvo uvježbavanje ubojite preciznosti,koje ne proističe iz znanja,nego iz intuitivne primjene savršenog pokreta,izvanredno je odgovaralo siromašnom ratniku,koji je maču,svom jedinom imetku,pripisivao duhovna svojstva sa kojima su njegova sopstvena imala da se stope.Iz tog odnosa nadahnutog zenom izrasta bušido, doslovno "put viteške vrline",Tao ratnika,njegov borbeni i moralni kodeks - u stvari,direktna primjena zena na ratničku vještinu.
Postojao je još jedan,možda najznačajniji faktor koji je posebno doprinio da zen bude prihvatljiv za one čiji je život već duboko bio prožet šintoizmom.Glavni obred šintoizma je harai - čišćenje.Najobičniji simbol ovog obreda je posjetilac koji ispira usta i pere ruke u posudi sa vodom prije ulaska u unutrašnjost svetilišta,bez obzira na to da li je to Ise ili neko skromno zdanje,negdje usred pirinčanih polja.Svaka vrsta "čišćenja",od najjednostavnijeg do najuzvišenijeg,smišljena je da u japanskom ratniku stvori ili,tačnije,da ponovo svori "jasno,čisto srce".
U šintoizmu uopšte ne postoji koncept prvobitnog grijeha.U hrišćanskim raspravama o moralu sasvim je uobičajeno govoriti o grijehu kao o prirodnoj zamjeni vrline.Ovaj pluralitet ne postoji u šintoizmu gdje ono što mi nazivamo grijehom,postoji više u prirodi nekog spoljnog elementa,neke zablude,koja ne utiče na pravu osobu.Bitan dio upražnjavanja zena bio je usmjeren na oslobađanje čovjekovog "pravog karaktera",honšo.Ovo nije bio toliko proces izgradnje koliko skidanja,odbacivanja svih spoljnih elemenata, sve dok se ne postigne stanje mu,odnosno "praznine, čistote, nepostojanja".To je vrlo blisko,možda ne identično s nejasnom praksom meditacije,poznate šintoizmu.Kod samuraja,šintoizam je obezbijedio nasljednu sredinu,konfučijanizam dao etički kodeks,a zen formirao njihovo ponašanje u miru i ratu.Ovo specifično japansko trojstvo nikada nije bilo simetrično.Razlika se uvijek stvarala zahvaljujući modi,istorijskim periodima,lokalnim tradicijama i ćudljivosti pojedinaca.
SAMURAJ I MAČ
Ratnik i mač su jedno,oboje prepušteni volji nesvjesnog.
Izrada sječiva je bio postupak religiozan i svečan.Vlasnik kovačnice upražnjavao je "čišćenje"svakog dana ritualnom svetom vodom.On i njegovi pomoćnici zagrijavali su i kovali sječivo,izdvojeni od svijeta,sve dok ga ne bi završili,a to je bio posao koji je mogao potrajati nekoliko nedjelja.Od početka do kraja ovaj proces je tekao po zakonima šintoizma.Onog momenta kada bi došao u ruke samuraja,cilj mača je bio da nastavi službu koju duguje svom zakonitom gospodaru.I tako je konfučijanski etički kodeks podržavao obevezu odanosti gospodaru.Mač ne bi trebalo izdvajati iz ovog konteksta.Ali kada se jedanput izvuče iz korica,njime treba rukovati u duhu zena,sigurnog i najjačeg vođe u njegovom efikasnom korišćenju.
Karakter čovjeka koji je napravio oštricu,vezivao se za sam mač.U nekim slučajevima i mač je imao svoj tajni život.Iz ove hipoteze se može zaključiti da samuraj koji isuče mač,to je stanje poznato kao munen i predstavlja pojam kome se u zenu od starine pridaje velika važnost,treba da izvrši ono što je naumio.Munen,čije je značenje "bez razmišljanja",koji su uživali prvi stanovnici raja.Ovo ne treba miješati sa pojmom satori (prosvećivanje),iako je munen,nesumnjivo neizbježan korak ka tom cilju.Možda nam japanska fraza "munen muso de aru" - "oslobođen svih ovozemaljskih briga",može bolje opisati njegovo značenje.
Samurajima je jedino bilo dozvoljeno da nose dva mač,a taj par se zvao daišo (kratki i dugi),kao simbol njihovog jedinstvenog ratničkog statusa.Ova dva mača (duži - katana i kraći -vakizaši) su nošeni zajedno ali su rijetko korišteni zajedno, u borbi. Mijamoto Musaši,mačevalac-svetac i pisac najpoznatije knjige o mačevanju ("Knjiga o pet prstenova"),je upražnjavao neobičan borbeni stil,koristeći oba mača istovremeno - "Dva raja".
Još jedna vrsta mača je vrijedna spomena,a to je no dači.Ovaj ogromni mač sa drškom za dvije ruke su koristile samo posebne pješadijske jedinice.
Samuraji su koristili katanu za odbranu podjednako kao i za napad i nikada nisu morali nositi štitove (za razliku od vetaza u Evropi).Nikada ih nisu ni trebali zbog katanine superiorne izrade koja je mogla koristiti u obe svrhe.Ovaj mač je mogao presjeći čovjeka popola - bukvalno.
Obično su osuđeni kriminalci korišteni za testiranje novih mačeva,ali se češće koristio svežanj bambusovih grana.Neki mačevi su imali detalje testiranja ugravirane na držaču mača.Zahvaljujući otpornosti ovakve oštrice,samuraj je mogao blokirati i zadavati udarce koji su sa lakoćom lomili obično čelično oružje.Nijedan drugi mač (čak ni poznati mačevi iz Toleda - Španija),nije mogao da se poredi sa katanom.Ona je,vjerovatno,najbolje ručno oružje ikad proizvedeno.
Mač je postao "samurajeva duša",i ostajao je u porodičnom naslijeđu.U Drugom svjetskom ratu,neki oficiri su imali svoje porodične mačeve u sklopu vojne opreme,koje su nosili u borbe.Oficirski mačevi koje su saveznički vojnici nosili kućama kao suvenire sa pacifičkih ratišta,imaju neprocjenjivu vrijednost kao antički predmet.
LEGENDE
Slijedi nekoliko legendi o samurajima koji su dali svoje živote zarad časti
Taira Noricune (umro 1185.)
U bitci Dan no Ura,Noricune je bio riješen da uzme glavu velikom vođi protivničke vojske (Minamoto Jošicune)do kojeg je bilo nemoguće doći.Preskakao je sa čamca na čamac, tražeći svoj plijen.Međutim,tri Minamotova ratnika su mu prilazila da ga odgovore od njegove namjere (jer nije imao šanse), ali je Noricune u žaru naleta jednog već bacio u more.Zatim se pohrvao sa ostalom dvojicom.Uhvatio je drugog ratnika - Zanemicua,ispod lijeve miške i njegovog mlađeg brata Đira ispod desne, čvrsto ih stisnuo i bacio se u talase govoreći: "Dobro dođite!Budite mi društvo u planinama Šidoa.Imao je dvadeset i šest godina.
Šiaku Saburoceman (umro 1333.)
Saburoceman je bio sin nisko rangiranog člana porodice Hđo Bakufe.1333. godine Hođo je bio poražen od Go-Daidža i Kamakura (glavni dvorac) je bio napadnut.Saburocemanov otac je odlučio da izvrši samoubistvo zajedno sa svojim učiteljem, ali je rekao sinu da pobjegne i da nastavi život kao monah.Saburoceman je to odbio: "Iako nisam aktivno i lično povezan sa našim učiteljem, kao tvoj sin vaspitan sam pod zaštitom njegove mudrosti.Da sam rođen kao monah,bilo bi drugačije.Rođen u samurajskoj porodici, kako mogu da ostavim tebe i našeg učitelja i da spasim sebe?Nema veće sramote od takve.Ako ćeš da dijeliš sudbinu našeg učitelja, dopusti mi da ti budem vodič u naredni život!" Prije nego što je završio govor, prosjekao je svoj stomak.
Makara Naotaka (umro 1570.)
Ovaj veliki ratnik, poznatiji po tituli "Jurozemon", odjahao je da zaštiti povlačenje Asakure, poslije izgubljene bitke protiv Tokugave Ijasuom i Odom Nobunagom kod Anegave 1570. godine.Zajedno sa svojim sinom, boreći se sa nekoliko puta brojnijom vojskom, držao je odstupnicu da bi kupio što više vremena.Konačno, okruženi dobokim vodama Anegave, Makara i njegov sin Naomoto su bili odsječeni od svoje vojske - ali ne prije nego što je Asakura sigurno pobjegao.
Macunaga Hisahide (umro 1577)
Zbog neuspjelog rata protiv Oda Nobunage,Macunaga je bio suočen sa izvršavanjem samoubistva, dok su neprijateljske snage provaljivale zidine njegovog dvorca.Macunaga je bio poznati majstor čaja i znao je da je Nobunaga pored njegove glave želio njegov slavni lončić za čaj "Hiragumo".Naredio je da se poslije njegovog samuobistva,njegova glava i Hiragumo zavežu zajedno i raznesu barutom.
Nišima Morinobu (umro 1582.)
Morinobu je bio peti sin poznatog daimja Takede Šingena.Njegov stariji brat , Kacujori je izgubio bitku kod nigašina 1575.i sada su trupe Ode Nobunage polako osvajale Takedine zemlje.Skoro svuda je Takedina vojska dezertirala, ali je dvorac Takato još uvijek odolijevao.Odbijali su napad za napadom, a među braniocima su bile čak i fizički spremnije žene.Kada je dvorac konačno provaljen, Morinobu se popeo na zid i počeo da dovikuje napadačima.Nabrajao je sve Nobunagine zločine i prorekao da dolazi vrijeme njegovog pada.Zatim izvrsio sepuku pred svima.Oda Nobunaga je umro nekoliko mjeseci poslije ovog događaja.
Povijest samuraja
Japan ima povijest koja datira nekoliko tisuca godina unazad. Znanstvenici vjeruju da su Japanci narod koji su imigrirali sa prostora Azije na ove otoke pa cak i iz Koreje.Cak 4500 P.K Japanski otoci bili su naseljeni ribarima i lovcima.Rana kultura je znana kao "Jomon," sto je znacilo patern grupe. To je zato sto su ljudi radili keramiku sa ornamentima uzeta.Znanstvenici vjeuju da j narod znan kao "Ainu" prvi naseljavao prostore sto ih danas zovemo Japanom.Ainu jos uvijek danas postoje uglavnom na sjeveru zemlje na otoku Hokaido.Sljedeca vazna kultura je bila godine 200 P.K.Ljudi su bili znani kao Yayoi.Yayoisu bili uglavnom farmeri.Znanstvenici vjeruju da je danasnji Japan preslika tadasnjeg u doba Yayoia u jeziku i kulturi.Rat je odigrao veliku vaznost u povijesti Japana.Zaraceni klanovi su kontrolirali uglavnom cijelu zemlju.Sef je vodio svaki klan povezan sa nekoliko obitelji. Sefovi su bili preci imperijalisticke japanske obitelji.Ratovi su bili uglavnom zbog zemlje.Samo oko 20% je bilo pogodno za poljoprivredu.Borbe za tu zemlju su rodile SAMURAJE.
Jedan od vaznijih datuma u japnaskoj ratnoj povijesti je bio 660 godina prije Krista.Tada je prema legendi Jimmu Tenno postao sef konfederacije u ratu slicnih klanova.Tenno je bio poznat kao bozanstveni ratnik.Poveo je svoje ljude od Kyushu do Kinki regije i pokorio ljude tamo.Tenno se smjestio u podrucju zvanim Yamato.To je napokon rodilo Yamato dinastiju i drzavu.Sljedbenici Yamata vjerovali su da su od bozanske vrste.Yamato klanovi isplanirali su mnogo vojnih kampanja na Azijskom teritoriju.Ciljevi su ukljucivali Kinu i Koreju.Ove su kampanje dovele do uvozenja Korejske I kineske kulture,tehnologije i borilackih vjestina.Legenda kaze da je car Keiko bio prvi koji je nosio titulu "Shogun."Rijec je znacila "Barbarski-General."Legenda kaze i da je Keiko imao sina koji je nazvan "Princ Yamato." Bio je odlucan,bez straha,snazan i odlican u borilackim vjestinama.Mnogi vjeruju da je Yamato bio glavna figura u oblikovanju Samuraja.Drevni Yayoi ratnici razvili su oruzja,oklop i kodeks kroz mnogo stoljeca sto su cinili zivot Japanskog Samuraja. Rana ratovanja ukljucivala su strelice,lukove i maceve.Oklop je bio razvijen da stiti i glavu i vrat,prsa,ruke i ramena,i trbuh.Kasniji oklop je stitio noge i gleznjeve.Oklopi su se mjenjali kao sto su se nacini ratovanja mijenjali.Do velike promjene doslo je kada su u 5. stoljecu u Japanu bili predstavljeni konji kao sredstvo ratovanja.Do nove promjene je doslo u 15. stoljecu kad su bile predstavljene puske i pistolji.Kodeks se razvio od Kineskog koncepta ratnika,Samurajski kodeks ratovanja na konju poznat kao Kyuba no michi ("Rat konja i luka") do Bushido ("Put ratnika") kodeksa."Bushido" znaci "Put ratnika." Bilo je srce sto je proizlazio vjerovanja Samuraja.Filozofija Bushida je "sloboda od straha." Znacilo je da Samuraj nije imao strah od smrti.To mu je dalo mir i moc da sluzi svom gospodaru odano i umre ako je potrebno."Duznost" je glavna filozofija Samuraja.
Samuraji su ustali iz konstantnih bitaka za zemlju izmedju 3 glavna klana:Minamoto klan,Fujiwara klan i Taira klan.Samuraji su postepeno postali klasa za sebe izmedju 9. i 12. stoljeca poslije Krista.Bili su nazivani na dva nacina: Samuraji (carevi-pratioci) i Bushi (ratnici).Neki od njih su bili povezani sa vladajucom klasom.Ostali su bili placeni ljudi.davali su potpunu odanost njihovim Daimyo (feudalnim zemljovlasnicima) i dobivali zemlju i poziciju unatrag.Svaki Daimyo koristio je svojeg Samuraja da zastiti svoju zemlju i da prosiri svoju zemlju i prava na drugo mjesto.Samuraji su postali profesionalci u borbi na konju i na tlu.Vjezbali su ratovanje sa oruzjem i bez njega.Raniji Samuraji vjezbali su ratovanje sa lukom i strijelom.Koristili su svoje maceve u bliskoj borbi i da zadrze svog neprijatelja.Od borbe sa Mongolima u 13. stoljecu dovelo je do promjene u borbi Samuraja.Oni su sve vise koristili svoje maceve i koplja kao i naginatu.Samuraji su se polagano mjenjali od borbe na konju prema borbi na tlu.Samuraji su nosili 2 maca(daisho).Jedan je bio dulji,drugi kraci.Dugi mac(daito - katana) je bila veca od 24 inca.Kraci mac (shoto - wakizashi)bio je izmedju 12 i 24 inca.Samuraji su cesto davali imena svojim macevima jer su vjerovali da je to duh njihova ratnickog duha.Najstariji macevi su bili ravni i njihov dizajn je poticao iz Kine i Koreje.Samurajske zelje za jacim,ostrijim macevima za bitku dale su zakrivljenu ostricu koju jos i danas imamo.Mac je imao svoj pocetak kombinirajuci zeljezo i bakar.Kovac maceva koristio je vatru,vodu i cekic da napravi najpoznatiji i najostriji svjetski mac.Nakon sto je mac skovan on je bio ispoliran i na taj nacin pripremljen za "obucu" sto je isla oko njega.Covjek koj je testirao maceve je uzeo novi mac i rezao tijela kriminalaza ili stavio mac u zagadjenu rijeku i sve sto je naislo na mac trebalo je biti razrezano.Poceli su sa rezanjem malih kostiju a onda presli na vece kosti.Rezultati testa su cesto bili zabiljezeni na nakagou (metalni prsten koji odjeljuje drsku od ostrice).
posted by dado at 1/27/2006 09:20:00 PM
0 comments
