subota, srpnja 10, 2010

Kada bi imo dva zivota oba bi proveo ovako

Kazu ako se covjek moze prilagoditi svugdje na ovom svijetu mu je dobro, no nije to kljucna rijec u cjeloj ovoj prici. Kljucne rijeci su koliko se covjek moze zadovoljit sa onime sto ima koliko mu je potrebno da bi se covjek osjecao sretnim, koliko su njegove muke njemu teske, kazu svakome je njegovo breme najteze.

Zasto je zivot takav kakav je zasto svi govore takva je sudbina, mi smo upravitelji svoje sudbine onako kako mi zapocnemo tako ce i biti, mi smo te jedinke koje odlucujemo o daljnjoj sudbini samoga sebe. sam sebe cu kritizirati na vulgarnosti ali to je sve zajeb onako kako posijes tako ces i zeti nema iznimke. Da je Bog svemoguc je ali daleko od toga da i mi imamo onu jednu iskru koja se zove slobodan izbor, Bog nece odlucivati umjesto nas, ako ja odlucim okoncat zivot okoncam ga ako hocu na robiju napravim kriminalno djelo ako hocu uspjet u ziviotu zavrsim skolu , al zajebana stvar je taj usud "quad sumus hoc ectis" ono sto smo mi postat ces i ti , stvoreni iz nicega vracamo se u nista ... jedan je zivot koristimo ga kako najbolje znamo i umijemo, a da je nesto predodredjeno je uvjerio sam se u to milijon i jedan puta, zasto je moj zivot ovakav ?

Stvoren na sliku i priliku Boga, sa iskrom tog slobodnog izbora i slobodno biram i krecem se putevima koji ni meni vise nisu jasni.

5 Comments:

Anonymous Anonimno said...

Our lives are just as they should be. That one girl, that one boy, they end up to be one in a million. So she/he will go to catch the next train. To forget, to trow all the memories, to breathe again. But you know you would change it if you could. You know you would.

20 rujna, 2010 00:03  
Anonymous ja sam said...

naravno da bi promjenio

19 listopada, 2010 22:25  
Anonymous Anonimno said...

Actually, no, you would not. Because, if you wanted to change a thing you would. And you did not. So I wish you a happy fucking life.

20 listopada, 2010 22:07  
Anonymous Anonimno said...

Ponekad se neke stvari stvarno dogode iz nekih neobjašnjivih razloga i život ti se promijeni, mada to nisi htio. Posljedice ostanu zauvijek, vrata se zatvore, a srce ostane zbunjeno...to je ono najgore.
Sve je dobro dok se ne ugasi svjetlo i ne sustignu te sjećanja...

27 listopada, 2010 23:10  
Anonymous Anonimno said...

There was never no light, just a fake candle. And my memories are dead. They were a lie. But sometimes I ask myself: "Why me? Why the fuck did he choose me? He had a million other girls, million other hearts, why did he had to broke mine?" But then I stop, because then I would have to think about you. And I hate myself for doing that.

29 listopada, 2010 14:36  

Objavi komentar

<< Home