SJAJ

u ocima tvojim sja neopisiv zar
zar to nije onaj isti sjaj kad si me upoznala
dali ipak da razmislis jos bar
dali si zapravo pravu istinu saznala

ti koja si me u potpunosti vidjela
onakvog kakav ja jesam
koja si na svo moje ponasanje minula
jer zapravo i saebi sam bio nejasan

ko proljetna zora puna rose i kise
iz moji plavih ociju tekla je rijeka
koja se spustala prema tlu sve tise
al znao sam da nema pravoh lijeka

na rubu divljine ostao sam sam
cekajuci jedan odgovor
gledajuci na poljnai kako izlazi novi dan
znao sam da ja i ti mozemo postic dogovor

Neuobicajena - Uobicajenost

Nakon 3 godine da nesto i napisem sretno na ovaj blog ... na kojem se samo svadjam i kukam ... pa sta da kazem osim da vise nisam ni pjesnicki nadaren ... kako se samo to moglo izgubiti ? o ne samo to ! No ko po obicaju pisat cemo o trenutnoj sadasnjici ... koja glasi : " gdje , ko i sta sam ? "
Tu dolazimo do jedne opcenite cinjenice koja glasi vec 2 i pol godine sam  u braku ne tako bajnom i sjajnom ko iz bajke ... al gdje toga jos ima ? u pokusaju vracanja nekih starih poznanstava sam cak i uspio vratio sam kvazi najboljeg prijatelja koji me iskoristio , u finskoj sam se pomirio sa jednim od prijatelja kojemu je ocito bio moto dok te imam dobar si kad te netrebam govno si :) ... i naravno Tebe koja si me zaboravila ... no nepristojno i neeticki bi bilo od mene da smo prijatelji i da upirem po tome ali vrlo je jednostavna situacija davno si ti ´mene izbrisala , mislim i ja sam tebe ali ne iz pamcenja ... no niti to nije vazno jerbo trenutacno sta bi covjek rekao kada bi se nekom svijet izvrnuo za 293824 stupnjeva po sredisnjoj osi ? Pitanje je sada !? no po ko obicaju to cemo saznati iz neke druge price koja nije danasnja tematika ... mozda sutrasnja ali sigurno ne danasnja :)

sto je danasnja tematika moj zivot ili Tvoj !? da da moj zivot ko po starom narcisoizam na prvom mjestu ... znas da sam poceo pisati arheoloski rad koji se temelji na pravim pronalascima ... neznas jer te nista nije zanimalo od moje cijele Grcke ... vazno da si si ti sretna ;) no to je pohvalno ;) ... da ali to je istina arheolosko iskopavanje dovelo me je do 6 pronalazaka ... danas ce biti DD za jedan od pronalazaka , naravno prvi korak je to sto ga nosim na procijenu starosti ... da kad kazem da sam poceo pisati rad ... tu bi mi treebao jedan od mojih starih prijatelja zvanog Zeljac decko je ili ce zavrsiti arheologiju ... da ali ko po obicaju te cijele stare ekipe nema ... WTF ... da li je moguce da smo se tako jako rasipali po cijelom svijetu da se vise jedni drugima ni ne javljamo ... da ipak idem na Face-b tamo cu vidijet da li mi je u prijateljima ... ako je na dobrom sam putu ako ne ... cujemo se sutra ...

Kada bi imo dva zivota oba bi proveo ovako

Kazu ako se covjek moze prilagoditi svugdje na ovom svijetu mu je dobro, no nije to kljucna rijec u cjeloj ovoj prici. Kljucne rijeci su koliko se covjek moze zadovoljit sa onime sto ima koliko mu je potrebno da bi se covjek osjecao sretnim, koliko su njegove muke njemu teske, kazu svakome je njegovo breme najteze.

Zasto je zivot takav kakav je zasto svi govore takva je sudbina, mi smo upravitelji svoje sudbine onako kako mi zapocnemo tako ce i biti, mi smo te jedinke koje odlucujemo o daljnjoj sudbini samoga sebe. sam sebe cu kritizirati na vulgarnosti ali to je sve zajeb onako kako posijes tako ces i zeti nema iznimke. Da je Bog svemoguc je ali daleko od toga da i mi imamo onu jednu iskru koja se zove slobodan izbor, Bog nece odlucivati umjesto nas, ako ja odlucim okoncat zivot okoncam ga ako hocu na robiju napravim kriminalno djelo ako hocu uspjet u ziviotu zavrsim skolu , al zajebana stvar je taj usud "quad sumus hoc ectis" ono sto smo mi postat ces i ti , stvoreni iz nicega vracamo se u nista ... jedan je zivot koristimo ga kako najbolje znamo i umijemo, a da je nesto predodredjeno je uvjerio sam se u to milijon i jedan puta, zasto je moj zivot ovakav ?

Stvoren na sliku i priliku Boga, sa iskrom tog slobodnog izbora i slobodno biram i krecem se putevima koji ni meni vise nisu jasni.

A SADA LEPO LETI KOLIKO JE SIROK BELI SVETI

Kazu covjek je razumno bice, primarna osobina mu bijase ljudskost sto ga je djelilo od zivotinjskog svijeta. Dali se to svijet mjenja? Dali nam je vrag ubrzao zivot i vrijeme kako bi imali sto manje slobodnog vremena ili je to samo nasa losa organizacija vremena? Sada kad sam opet nigdje, sada opet kada sam krenuo ispocetka bez sumlje na svoj put, shvacam da je takva moja sudbina bjezat po svjetu. Znam znam sada opet bi mnogi rekli pa imas mene imas mene ... la la la ... ali jedna stvar je u potpunosti sigurna covjeku jednom nudis, drugi puta, treci puta, nemoj vise nakon tri puta je sasvim dosta, ljudi se uzdizu u nebesa i on mene moli ali moli me, smjesno kako se ljudi dive sami sebi i kako lazu da budu nedostizini, neznajuci tako zadnji puta odbijaju zadnju sansu, da nebi bilo ovo nije nikakav primjer samo osvrt na ljudsku glupost koja je neminovna. Moja malenkost i ja ne zivimo vise zajedno, On se preselio malo podalje, taj je... Ego, i on je otisao, sada sam smiren opusten i idem. Covjek nesmije propustati prilike, covjek se netreba kajati za prolivenim mlijekom, kad nejde nejde, sta ces sada plakat za onim sto nejde treba krenut prema onim sto ide, posto ni citaoca vise nemam, davno su ljudi prestali posjecivat ovaj blog davno su ovdje strujile pametne glave pune komentara i ideja, ovo je ostalo samo meni da praznim glavu od muka i tegoba .
Nije jednostavno ostat sam, napusten od svih koje si poznavao dugo, sada se grebes za ono malo nestignes paziit kome dajes povjerenje, vazno je da ga das samo malo samo da nesto mozes i dobit, na kraju krajeva nije ruzno trazit pomoc, to je ta ljudskost koja nas djeli od nerazumnih budala. Bezimen je ovaj blog takav ce i ostat jer sta mi vrijedi pisat imena kad se zna da su mi se stric i strina razveli, da sam bez svega osto u ovoj Finskoj, vec 3 mjeseca ili vise ni cure nemam koja mi je jedina ostala u ovoj hladnoj Finskoj ko ce i to brojat, danima nespavam, nocima mislim i razmisljam koliko je tesko biti sam samcat, ali ali ni to nije lose bez briga i obaveza toliko sam sanjao o tome da Tebe znas koja si necu ti pisat ime jer zbogtebe se nevracam, ti do koje mi je stalo koja si me razocarala i ohladila, ali da nisi ni ti jedina draga moja o ne nisi. O ne nisi jer sam te molio da mi das povoda da se vratim ali ti ne :) . E pa sada se kaj kaj se do kraja zivota kako bi bilo da se nase oci zagledaju , da se more spoji sa nebom, da neznam zasto si pricala da me nebi docekala zagrljenih ruku, znas i sama da kad bi se vratio bilo bi zbog tebe.
Ali necemo o tome jednom ce se ljudi pokajat sto su prolili mljeko ja sam nudio jednom i bio sam siguran, ali sudbina je jebbena stvar znas i sama ti ces uvjek biti vezana za zemlju , znas i sama da si svoja krila slomila zbogmene , ja nisam andjeo ali bio sam dovoljno dobar zatebe , ali ono sto neznas je da sam ja mala ptica nebeska i letim gore medju oblacima . Snaci cu se ja a onda ces tek vidjet koliko smo se zajebali oboje, znas da ce druga bit tu zamene, a i drugi zatebe, vidli smo da mozes i da ... nije bitno ionako si me napustila necu da placem i tugujem jer ako ja nisam bio vrijedan tebe, oprosti steta htio sam da budem.
Posvetimo se meni opet lutam i opet trazim ono nesto sto se zove dom, ali moj dom je tamo gdje sam ja takva je moja sudbina i dalje necu pisat jer ostatak pjesme nije tocan bar ne vise jer si ti svoj balkon zatvorila zamene i ja ti nemogu sletit kroz prozor. Sada sta da kazem lutam i lutajuci cu se nac, odnosno naso sam se samo da se skucim i udomim onda zivot nastupa ...

kazu mi da bi trebo pisat knjigu o svom zivotu koliko je zanimljiv ali to je tragedija vjeruj te mi tragedija jednom jednom kad udjem u duboku starost ispred otvorene kaminke sa zenom cu lezat na tepihu ispijat neko spanjolsko ili francusko vino , i pricat cu unucima o tebi ali imena ti necu spomenuti ...

kamikaze

In the land of sea,
Where the sun goes up.
His name was Lee,
He looked into a map.
.
He climbed onto a plane,
faster than the rest.
People thought he's insane,
But he traveled boldly west.
.
The attack was done,
No more bombs were there.
Lee didn't wanna run,
He dived down fair.
.
Did he make a sound,
Or a strange noise?
When he hit the ground,
Was it his choise?

RODJENDAN

Sada kad sam za jos jednu godinu stariji shvacam bit i sustinu rodjendana , jucer sam se zagubio u predgradju pa sam imo cijeli sat u miru razmisljat o nicemu , i u cijelom to ne misljenju dosao sam to izrazito kobnih zakljucaka ...

Cijeli nas zivo je zapravo bozanska igra sa nama , mi smo samo pijuni na sahovskoji ploci koji se bore za nesto , da bi ocuvali vaznije figure koje su zapravo presudne , no ko je sada u toj igri vaznija figura , zapravo je nema , cuvamo ih i borimo se za nesto imaginarno , umjesto da snagu i volju i razum usmjerimo u nesto vezano za nas individualni razvoj osobnosti . Kazu pogledaj druge , usporedi se sa ovime i sa onime , ima i gorih , dosta si napravio , ne , NE , ne nikada se sa nikim nesmijemo usporedjivati , nicija zivotna prica nije ista , malo je slicnih ali ne postoji ista , nicije sposobnosti nisu iste ... kada se borimo za nesto , bilo to istjerat prvdu , upisat ili zavrsit fakultet , nikad nesmijemo odustajati i uvjek moramo dati sve od sebe , to je poanta dati sve od sebe ...

Ali kao i obicno u nicemu nesmijemo pretjerivati , kada naidjemo na zid nesmijemo lupat glavom , glava je nesto najvrijednije na tijelu sto imamo uz srce i neke druge organe :) ... ali da se vratimo na glavu ona sluzi za razmisljanje a ne da probijamo njome zid , uvjek i svugdje moramo znati gdje su granice jer neke stvari je bolje ne imat i ne napavit jer moglo bi se desit da nam cijelo to probijanje zida izadj na nos ...

Kaze svi gubitnici su uvjek rekli da dali smo sve od sebe , ne ne , nikada nemozes dati sve uvjek ima nesto vise sto jos mozes dati i zrtvovati za plemeniti cilji , samo je poanta u tome koliko smo vezani za tu stvar koje se moramo odreci ... koliko nam je cilj bitniji od stvari koje se odricemo ... to je ono gdje gubitnici grijese , i okrivljuju sve duge odnosno da pocnu sami od sebe ....

TO SU MOJI JUCERASNJI ZAKLJUCI U CILJU PRIMJENE I BOLJIH POLITICKIH PRIGODA OSTAVLJAM NEDOVRSENO ... NASTAVAK UBRZO ( a moda i ne ) :)

BLISKI POVRATAK U PROSLOST

Kada se sjetim i kada vidim sta sam pisao , sta sam radio ... vidim i sam koliko sam samo nezreo bio , koliko samo jedna godina covjeka okrene , samo se sjetim svih gluposti kojima sam okrivljavao druga posebno ljude i osobe i cure do kojih mi je bilo jako stalo , na kraju sam JA sam sam kriv i niko drugi ,moje djetinjarije i gluposti dovele su me da ostanem bez nekih odredjenih osoba na odredjeni nacin i kad se samo sjetim ljepih nekih trenutaka zbilja mi bude zao , ali sta sada ja tu mogu ona ce uvjek za mene biti ljepa sjecanja iz djetinjstva ovjekovjecena u mome srcu . Sada kada sam napustio mjesto svoga odrastanja niasm ni svjestan koliko sam zapravo daleko od onog sta me stvorilo koliko kilometara sam od svih ljudi koji su nekada cinili moj zivot ispunjenim . Kada sam tu kraj njih ni ne zamjecujem ih jer znam da su tu da cu ih sresti , da im se mogu obratiti kada mi zatrebaju , da ih mogu nazvat kada ih pozelim , da svaku moju glpost uz ljepu ispriku mi mogu oprostiti . Napustio sam ... napustio sam sve i njih i djetinjstvo i okruzenje u kojem sam rastao . Zapravo to je bio divlji zivot u rezervatu neznajuci sta je izvan zica tog rezervata , osjecao sam se da mogu uciniti sve da mi nece niko zamjeriti , mastao sam i sanjao nocima i danima da sam negdje drugdje da postoji neki paralelni svijet gdje sam ja otisao gdje zivim podaleko od svih drugih ... ali gle cuda , gle onog cuda ... otisao sam ... OTISAO SAM

U nekim trenutcima to je bila samo ideja , suluda ideja svima pa i samome meni , ali sada kada se ostvarila shvacam , shvacam da se morala desiti ... dogodila se sa razlogom , morao sam otici , morao sam , nisam imao drugog izbora jednostavno nisam , breme koje sam nosio postalo je pre veliko , naprosto sam morao otici , napustit krdo i rezervat , sigurno utociste , morao sam nisam vise mogao zivjeti u granicama neogranicenog morao sam prosiriti vidokrug , okusiti surovost i hladnocu ovoga svijat koji je doslovno hladan ovdje na sjeveru ...

Svijet je zapravo mijesto smjesteno u ovom svemiru gdje smo mi sami , mi smo taj svijet , moj svijet su bili samo ljudi oko mene ja sam ga cinio , ali nije to to nije to to ... gdje su ti pravi prijatelji , gdje su te "ONE" prave ljubavi , gdje je to skriveno niko nezna ali definitivno to nije to sto smatramo da je ponudjeno oko nas , ne svijet je jedno hladno mijesto , surovo gdje se svi bore za opstanak , gdje se svako bori za samoga sebe , niko nece postaviti ledja umjesto tebe , niko nece krvariti zatebe dok ti ne pustis krv za nekoga dok mu se ti ne posvetis duhom , tjelom , umom i razumoom dok ti ne pocnes stvarat niko nece ... ti si ta osoba koja stvara koja se trudi jer kako kazu " pomozi si i Bog ce ti " ...

kazu nije dovoljan jedan dan da se covijek promijeni , ne , nije , dovoljna je jedna stotinka sekunde da se promijeni , ali rijetki su ti koji se mjenjaju jer kazu " vuk dlaku mjenja a cud nikada " no da bi vuk bio prihvatjen u copor , mora se promijenit pod utjecajem okolnosti okoline i drustva , on se mjenja , mjenja se u sekundi samo da bude prihvacen ... ali zasto se mjenjat radi takvog neceg ljudi su jedinke , zato i jesu posebni je nema istih ima samo slicnosti , zato smo posebni , trebamo zadrzati sve dobro u sebi a lose ostavit negdje iza sebe ...

Sreca lezi u malim stvarima , u osobama u posebnim osobama koje nas ne mjenjaju nego samo izvlace sve dobro iz nas na vidjelo a lose umanjuju u nama . To je sreca to je ljubav to je prijateljstvo to je topao zagrljaj koji nas tjesi , svi to imamo samo moramo probuditi u sebi , nikada to nebih shvatio da nisam okusio ovaj svijet hladnoce i surovosti , nikada to nebih shvatio da nisam to dozivio ...

ali sada napustam vas vijerni citatelji koji se vjerojatno ni ne sjecate ovog bloga , na kojem smo se svadjali , mirili i pokusali vracati starim ljubavima ali... zavrsit cemo sa ali jer ipak samo pola 4 kod mene ...

NASTAVIT CU PISATI NEZNAM DAL CU SVAKI DAN ALI KAD DOJDE INSPIRACIJA A DOLAZI MI JAKO CESTO ...